STRATEŠKI TOKOVI: Profesionalci i amateri
Nekim ljudima moć stoji dobro, a nekima loše. Loše stoji ličnostima poput Hitlerove, kod kojih ona ogoljuje destruktivne impulse, a dobro stoji onima koji već po prirodi imaju kraljevsko držanje, poput De Gola. Donald Tramp nije De Gol jer ima drugačiji liderski stil, ali mu moć, tj. vlast, stoje dobro, baš kao da je rođen u fotelji predsednika, jer očigledno uživa u svojoj trenutnoj funkciji, na kojoj se u drugom mandatu potpuno razmahao. Njegov prvi mandat je bio tek upoznavanje s tim kako funkcioniše država, te mu je čak koristilo što nije odmah dobio drugi vezani mandat i što su ga malo poslali na klupu, gde je onako ambiciozan i pompezan imao vremena da razmisli i ispravi neke greške, pa se u drugom mandatu vratio jači i odlučniji da realizuje zacrtane ciljeve. Ali čemu u svojoj 80. godini može da teži čovek koji je u svom životu imao milione, nebodere, najlepše žene i sopstvenu poslovnu imperiju i pre nego što je postao predsednik? Odgovor je zapravo jednostavan - teži da ostane upamćen u istoriji Amerike i sveta kao game changer svetskih strateških igara, i to u korist sopstvene države, koja bi se već pobrinula da ga ohladi ako bi radio protiv njenih interesa. I u toj trci Trampa sa istorijom krije se odgovor na pitanje zašto je pokrenuo pitanje pripajanja Grendlanda Sjedinjenim Državama, kao i to zašto je na retko efikasan način „preokrenuo“ Venecuelu i zašto je ranije u Siriji, a sada u Iranu, krenuo da menja ravnotežu snaga na Bliskom istoku.
Međutim, Tramp u toj trci nije sam. Si Đinping i Vladimir Putin već dugo trče sa istorijom pokušavajući da ostanu upamćeni kao istorijski predsednici svojih država, što će svakako biti lakše Siju, koji je nasledio moćnu i sređenu Kinu, dok o Putinovom statusu u istoriji neće odlučivati to što je izveo Rusiju iz haosa devedesetih, već ishod rata u Ukrajini, jer ako iz toga proistekne neki haos za Rusiju, neće mu vredeti prethodni uspesi, što on dobro zna, i zašto je i bacio sve karte na ukrajinski sto. Osim ove trojice titana, po svetu imamo još pokojeg lidera koji pokušava da prevaziđe nivo obične lukrativne politike i ostane upamćen kao državnik, poput indijskog premijera Modija, turskog predsednika Erdogana ili brazilskog predsednika Lule da Silve. Nažalost, najmanje lidera koji trče sa istorijom ima Evropa, koja je potonula u birokratiju ili tzv. Instagram političare, o čemu najbolje svedoči skorašnja izjava bivše premijerke jedne nordijske zemlje da je najbolji način da se okonča rat u Ukrajini da se Rusija povuče sa svih ukrajinskih teritorija. Ta izjava govori o nepoznavanju rata ne samo konvencionalnim, a kamoli strateškim sredstvima, ni strateških prioriteta glavnih svetskih vojnih sila u Ukrajini, usled čega Amerika i Rusija upravo i pregovaraju kako da iscrtaju liniju razdvajanja u Ukrajini na realističan način. Ta izjava govori o čistom amaterizmu osobe koja je bila na najvišoj funkciji u jednoj evropskoj zemlji, a takvih amatera se u Evropi nažalost zapatilo dosta po raznim kabinetima.
A na drugim kontinentima imamo profesionalce moći poput Trampa, Sija, Putina, Erdogana i kompanije, te će Evropa, ako misli da se nosi s njima, morati da strateške sektore ponovo prepusti profesionalcima i otme ih iz ruku Instagram političara. Za to ona ima kapaciteta jer je ipak centar svetskih strateških zbivanja bio vekovima na evropskoj teritoriji, te samo treba da se podseti te svoje istorije i prilagodi istorijski format ličnosti koji je posedovala i poseduje novom vremenu, koje traži takve ljude.